Strahovi pacijenata
Injekcije i bušilice
Jedan od najčešćih razloga neugode u stomatološkoj ordinaciji pacijenti navode strah od injekcije (i njena učinkovitost) i zvuk bušilice. Prisutan je osjećaj da stomatolog ne prepoznaje Vaše potrebe i bol, a nekima smeta i sam miris ordinacije. Poremećen dnevni ritam također stvara dozu stresa u pacijenata. Dobra komunikacija doktora i pacijenta može ublažiti problem. Nažalost stomatolozi često zaboravljaju da uz problematičan zub dolazi i osoba. Svakako recite sve što vas zbunjuje i plaši i eliminirajte neugodna iznenađenja. Već dogovarajući posjet ordinaciji,opisujući simptome, može se okvirno reći što će se napraviti u ordinaciji i kakve su alternative.Tehnike relaksacije i topikalna anestezija zasigurno će pomoći. Čekaonica bi trebala biti uredna, sa časopisima i brošurama o zdravlju, poželjan je i kutak za djecu,televizor ili ako Vam titraju živci od zvuka stomatološke bušilice, u ordinaciji postoji dobar izbor glazbe i stereo slušalice pomoću kojih možete slušati glazbu za vrijeme terapije. Čak je i dokazano da su pacijenti opušteniji dok slušaju glazbu.
Novčano pitanje igra bitnu ulogu u odgađanju ili izbjegavanju potrebne zubne njege. Može biti mnogo osobnih prioriteta koji će spriječiti pacijenta odlasku stomatologu. Nažalost to rezultira visokim kaznama, kako zdravstvenim, tako i financijskim. Karijes, koji bi se lako riješio konzervativnim ispunom, nakon manje od godinu dana zapuštenosti, može rezultirati terapijom korijenskog kanala i krunicom što je trošak veći i do deset puta!
Kvalitetan stomatološki rad je investicija u osobnu bolju budućnost. Pažljivim planiranjem i svakodnevnom njegom, moguće je sačuvati oralno zdravlje do kraja života.
Dječji strah od stomatologa uzrokovan je obično činjenicom da dijete nikad prije nije bilo u ordinaciji. Taj osjećaj nepoznatog je čest razlog nervoze. Djetetu se treba direktno obraćati (a ne samo ispitivati roditelje informacije o djetetovom zdravlju), treba mu pokazati ordinaciju i raznu opremu u njoj. Djeca do tri godine obično su uz roditelja (čak i sjede u maminom krilu za vrijeme tretmana), dok se kod starije djece preporučuje pokazivanje neovisnosti, pa roditelji čekaju ispred ordinacije.